Povijest Cavtata
Povijesni podaci svjedoče da je u IV stoljeću pr. Krista na području današnjega grada Cavtata nastala grčka kolonija Epidauros dok se Cavtata prvi puta spominje u doba kada su Rimljani zaposjeli Dalmaciju (II i III stoljeće) i nazivaju ga Epidaurum te se i danas u Cavtatu mogu pronaći mnogi povijesni ostaci toga vremena: kazališta, vile rustike, grobovi, spomenici, ostaci ceste, epigrafski spomenici i ostali manji arheološki nalazi. Dok je Epidaurum za vrijeme Rimskog Carstva bio važan trgovačko-pomorski centar tako je u kasnoantičkom razdoblju postao biskupsko sjedište o čemu pak svjedoči staro-kršćansko groblje na Sustjepanu.
Antički Epidaurum bio je razoren u VII stoljeću kada su na ove prostore stali prodirati Slaveni i Avari i sve do vremena ranog srednjeg vijeka to područje ostaje pusto i nenaseljeno.
Cavtat je u XIV stoljeću pripao području Astareje (teritorij grada Dubrovnika) ali već 1302 godine Dubrovnik gubi Cavtat ali ga Dubrovčani do početka XV stoljeća ponovo uspijevaju otkupiti od humske vlastele. Kada se ponovo našao u okrilju grada Dubrovnika u Cavtatu počinje period intenzivne gradnje i u to su vrijeme sagrađen i franjevački samostan na zapadnome dijelu Cavtata dok je na istočnom dijelu sagrađen Knežev dvor kao i župna crkva.
Posebnost Cavtata, osim prirodnih ljepota, leži i u činjenici da je baš poput Dubrovnika uspjeo do današnjih dana sačuvati srednjovjekovnu strukturu grada koja je tek u novije vrijeme narušena agresivnom i neplanskom gradnjom.